Apsurd, Praznina i Tmina

utorak, 04.12.2007.

Welcoming Death...


My Empty Soul


And the Forest will echo
near four bright Suns -
Oh, Spirit, where are you?
I envoke the Godess of Morning Sun...
I edmire the Cult of Earth
and the dirth on my face...
I wish to embrace the Flowers
within the child in Lust.
Narrow Death awakes at Dusk..
Wind, gray Emptyness lies
within my Fear. The dark shade
brings the Lonelyness.
By the power of Burned Skulls
I call You, my Master -
The King of Fire, my sire.
Empty are the Streets of Yours
In this late Night hours
Like my Soul, like all others...

04.12.2007. u 22:19 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.11.2007.

Zbog koga to umirem ja???



Od sada do kraja krajeva...


Nisam siguran hoću li još dugo
gledati sebe kako ti dopuštam
da me tako lako odbaciš
od sebe.

Ne mogu si staviti povez na oči
i samo okrenuti ti leđa - ne
dozvoli mi. Ne tjeraj me
od sebe, ne.

Vrati se i ubij me još jednom
opet me slomi, nek me vjetar
odnese, Tuga proguta, blato u
sebe povuče. Uguši me, spali me -
Učini samo da bol nestane -
Nek nestanem ja, nestani ti -
Da, odbaci sve, sve pošalji u tri
lijepe.

Zakopaj me u nebo, kraj zvijezda,
Da te gledam - do kraja vremena!!!

05.11.2007. u 00:17 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.10.2007.

Moja ljubav stihove ne poznaje...(jedinoj N.)


Ako odeš ti...*

Ako odeš ti, sunčanog jednog dana
Onda sa sobom ponesi i to Sunce,
Sve ptice koje su nebom ljetnim letjele
Kad naša ljubav mladom bijaše
I kad nam srca visoko gore boraviše
I kad je dan bio mlad, a noći duge
Kad Mjesec mirno je staj'o

Ako odeš ti...ako odeš ti
Ako odeš ti...

Ali ako ostaneš tu, načinit ću ti dan
K'o što ni jedan prije bio nije
K'o što ponovno ni biti neće...
Plovit ćemo Suncem
Jahati na kiši
S drvećem pričati
S vjetrom letjeti...

Ali, ako ipak odeš ti...a ja te tako volim
Na ovom svijetu ništa neće ostati
Samo prazna soba, puna praznog prostora
Poput, na tvojem licu, toga praznoga pogleda...

Ako odeš ti, ako odeš ti
Ako odeš ti...



Sonet **


Tebi što posmrtni dajem ti glas
Pjevam u snovima, umirem sam;
Jer nosim veću bol nego nebo dan
i čekam Smrt - svoj željeni spas.

Ne, veće ljubavi, zanosa nema većeg
Od ovog u nutrini što nosim kamena;
U srcima ljudi veće patnje, bola....plamena
Što gori i svijetu danom prikaza večer.

Pa počuj me, draga, na tren okreni se, zastani,
Pogledaj u Tminu i očima me spasi
Plačni su bez tebe sad što protiču dani...

Smrt i duhovi noći čekaju, umorni već, pospani,
Da zaliju vodom plam, ljubav što se ne gasi...
No, pobijedit neće, ako tvoja je ljubav na mojoj strani.



* - moj slobodni prepjev pjesme ''If you go away'' - izvođač Terry Jacks (poslušajte ako niste)
** - od svih ovih godina pisanja poezije, moj prvi usud da napišem jedan sonet je pred vama (inspiriran iščitavanjem hrvatske romantičarske, neopetrarkističke poezije); svjestan sam nesavršenosti, jednostavnosti, idiotizma rima u pjesmi, ali svi su stihovi posvećeni N. i svi su iskreni i od srca ;-)

22.10.2007. u 14:51 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 16.10.2007.

Vatra, Tama, Bol, Jedno



U meni Ti...


Ona klupa koja je trpila linije noža
u obliku naših imena uokvirene srcem nije
mi više dala da joj poklanjam svoje suze...
Boli me kapljica kiše na zelenom listu,
boli me zrno pijeska na plaži,
boli me ime u drvetu, boli me svaki pokret
koji načini kamen koji se kotrlja...

Iako si u meni...ti...

Ona je bila umjetnička duša...

Tada sam ju pitao: Kako ću
živjeti bez tebe???

- Ne moraš ti živjeti bez mene - rekla je -
samo me sakrij ispod kreveta,
samo me sakrij u sebe,
samo me sahrani u sebe,
progutaj moj pepeo
i zauvijek ćemo ostati jedno u drugom.
Na kraju, kada umreš, traži
da i tebe spale...
Tako ćemo ostati zajedno, sami
u nekoj rupi vječnosti, u nekoj
točki koja nema kraj, koja je samo
naš trenutak vremena...
Ja želim da ti progutaš moj pepeo.
Ja želim postati dio tebe, kao što si ti
postajao dio mene, kad si ulazio u mene...
ja sam tada bila najsretnija, jer si bio u meni.
Sada ti budi sretan što ću ja ostati u tebi
do kraja ovoga života.

Nije me napustila, niti je izišla van mene...
Ja sam Ona, i Ona je Ja...


Samo pustite svoje omiljene stihove povezane s vašom omiljenom melodijom, i pomislite na nas dvoje. Tada ćete se vi pretvoriti u nas, tada ćete vi postati mi. Tada ćemo mi oživjeti, a vi ćete osjetiti što to znači, što znači biti Jedno, biti uvijek zajedno, što znači vrijeme, a što znači vječnost spram svijeta, spram ljudi, spram vremena.
Sahranite vašu ljubav, ona vam ne treba. Trebate jedno drugom, da budete jedna osoba, koja isto misli, radi, i tada se osjećaji pretvaraju u bivstvo, u ono koje postoji, ono koje jest Jedno...tada ćete probuditi i nas, i mi ćemo ustati u vama, i postati vi. Postati. Postati. Postati. Postati. Postojim. Postoji. Postojimo...

16.10.2007. u 16:48 • 3 KomentaraPrint#

subota, 13.10.2007.

Čekam te strpljivo...čekam te za-uvijek...



Tvoj grad i ja



Kad mi već sa zadnjeg sjedala
tog prokletog, koji te odvozi, taxi-ja
mahneš, i kad se okrenem od
tebe, on i ja smo sami - NE,
ja sam sam - on te ima,
sve zvijezde na nebu iznad njega,
sva svjetla stanova, svaki kvart,
staze i ceste, svi semafori, drveće...
Jer njime kročiš ti. A ja tad,
sam, molim ga da te čuva
dok se lagano krećem njime
i u sebi proklinjem ga...


Prokleti kesten...




Proklete nek su sve
zvijezde noćnog neba,
sva vatra koja je ikada
u mraku gorjela,
svi ljudi koji su zemljom hodali,
sve gitare koje su nježno svirale,
svaka kap kiše, dašak vjetra svaki,
svi oblaci koji mi se klanjaju, i
sve trbušne plesačice svijeta!
Proklet da sam i ja
s njima - prokleto bilo
uzaludno zaljubljivanje
prokleta ljubav isto bila
i prokleta bila ti,
draga moja, jedina,
voljena!!!


Tvojim biti...


Ne želim da me nađu
u Tami neke druge oči,
napaćenog, izmučenog, ostavljenog...
Ne želim tražiti neku Drugu
osobu kojoj ću sve iznova o
svojem životu pričati, jer jedino
će u toj priči nov biti
onaj dio o patnji nakon Tebe...
Ne želim da Njoj pričam o
kestenju, kockicama, parku,
očima, rukama, osmjesima...
rastanku...

Želim uvijek tu našu priču
Imati u srcu
Želim ju čuvati...ne želim da
Budeš moja, želim biti Tvoj...

13.10.2007. u 10:21 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 19.09.2007.

Vjetar, Kesten, Bilježnice...



Nosila si košulju moju, napokon....


Sinoć si, o daaa, obukla tu košulju
koju sam nosio samo za tebe...
Ja sam u sakou smrzavao se, al je
tebi toplo bilo...
Kiša i ti, držiš me pod ruku, nosiš kišobran,
desni rukav sakoa mi je mokar...
Razgovor pod krovom koji smo pronašli...

Šetnja prugom; saginješ se i
nalaziš mi jedan kamen, ja tebi dajem drugi,
pogled tvoj, sjaj u očima i osmjeh...
rekla si da će ti on od sada nositi sreću...

- U tvoju bilježnicu pišem pjesme.
- Stvarno??? Baš diiivno - rekla si - Hihihi...

Ni okrenuo se nisam, a jebeni taxi
već je stigao po tebe...
- Kad se opet vidimo?
Nebo te gleda svaki dan...jebeno nebo!!!

Vinograd ćemo jednom imati svoj,
nas dvoje, saditi masline...
Živjeti u drvenoj kolibi na Tibetu,
s onim trijemom ispred, kakav zamišljamo već...

Mašem ti...mašeš mi...
Već mi nedostaješ...

19.09.2007. u 19:48 • 2 KomentaraPrint#

subota, 08.09.2007.

Jedno smo drugome kupili labello...iako ga ja mrzim!



Sinoć nisi htjela moju košulju...


Nakon nekoliko godina već znat ćeš sve tajne,
oooh, daaa, one koje sam skrivao u svojoj duši.
Znat ćeš tada i zašto su sve ruže bile crvene,
zašto je svaki put nebo, kad se sretnemo,
plakalo, a opet tako plavo bilo...
Vidjet će i svi oni ljudi, kraj kojih smo
na ulici zagrljeni prolazili, vidjet će sve u svojem životu...
sve onako već u trenu, kao pred smrt, što kažu.
I ono posječeno drveće u perivoju, za kojim smo tužni gledali
kako umire...i ono će se tada vratiti u život
i biti na mojoj strani...

Sve vjetrenjače svijeta skupit će i svoju
vojsku, krenuti ka nama...krenuti
u jednu sigurnu već smrt.

Stavit ću i ja neku masku, koju prvu vidim u dućanu,
kupiti dvije kile banana i sjesti na
naše kockice, na hladan i pokisli beton...
čekati te kraj tvoje srednje gdje si me
vodila nakon škole, da vidim tvoj razred...

Poljubit ću asfalt klečeći na tvojim ramenima...
Slomit ću sve ulične rasvjete...
Iščupat ću sve žive ograde uz cestu...
Skočit ću preko Atlantika...
Progutati oblak...
Smijeniti i boga i đavla...

Nikada više neću postojati!

08.09.2007. u 21:17 • 3 KomentaraPrint#

petak, 31.08.2007.

Prije ponoći...samo na tebe mislim...





Neka te imam samo ja...


Nekako se mogu sjetiti tvojih obraza i
našeg prvog rukovanja...i
tada poželim da sam ti istrgnuo ruku iz ramena...

Poželim, da, da, da sam te još tada prigrlio k sebi
i snažno poljubio, da sam ti izvadio jezik, otkinuo glavu,
iskidao noge...

Poželim da smo se slikali više, da imam što spaliti sada,
da si mi poklonila više stvačica koje bih s
mržnjom bacao u rijeke i na otpadišta...

Poželim da sam ti mogao istrgnuti utrobu pa
da ne možeš igrati taj tvoj suludi trbušni ples...
Poželim da sam te udavio u vodi koje se plašiš...
Da sam te probo granom iz parka u
kojem smo se prvi puta poljubili...

Ponekad, samo ponekad...pomislim na tebe
Lažem sebe. Stalno si tu. Ne odlaziš, a otišla si davno već.
Još si u srcu...

Da si bar imalo voljela me
kao što ja još uvijek vol...
Ah, da, prokletnice, vo... te!




Pisac u Parizu


Već nakon nekoliko naših susreta
baš si mi lijepo planirala
da nakon što ćemo zajedno raditi
na jednoj od pariških pijaca
počnem knjige objavljivati
a ti ples predavati djeci...
Il da posadimo vinograd
U nekom selu, kraj mora,
U Italiji...jer voliš talijanski jezik
I mir prirode...

I odista sam i ja u tu glupost vjerovao,
Jer na predavača trbušnog plesa
Nisam računao...nisam ni pomišljao
Da ću ja i dalje u Osijeku sjedeti
Dok se ti po maskama prekrivenoj
Veneciji šetkaš pod ruku s njim.

31.08.2007. u 12:27 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 29.08.2007.

Sa sobom nosim tugu, bolest i bijele ruže...



Misao na Ezru Pound...


Neki sam dan usnio Saru
kako me nježno u obraz ljubi
i svakoga sad ju dana očekujem
uzalud, ah, uzalud...

Laticu ruže i bijeg u pustinju
čuvam u ludom srcu svom
i mislim da sam lud,
ne znam jesam li lud?

Sova što stoji na telefonskoj žici
baš ispred moje kuće -
i gleda odbljesak na prozoru
s mojeg televizora,
gleda nogomet i
vjerojatno vjerno navija...
zašto je uopće na televizoru nogomet???
zašto je uopće televizor upaljen???

Zašto živimo?




Upaljači


Svjetlo prije početka tunela se
jako rijetko spominje u djelima
i mislima...
Zaboravlja se da je i prije tunela
bilo svjetlo - zašto kad nam je dobro
ne mislimo na to?

Jesam li ja ubio onog policajca
što javljaju na vijestima - traži li baš mene
policija - danas je sve moguće,
osim skinuti zvijezdu s neba
baš onoj čiju ljubav želim...

Ne idi do Mississipija
Gomila drogiranih hipija
čeka te s oštrim nožem
da te probode
Padaš duboko gore...

29.08.2007. u 19:19 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 28.08.2007.

Za početak...

U gradovima svijeta...

S nemirom se sjećam bureka izjutra
i velikog broda kojeg su sklapali
radnici u kombinezonima - autobus
kroz planine je putovao...
Vjetar me sjetnog podsjeti na dane
sjedenja u prašini, povratka kući
i plača...
Sjedenje na betonu, crkveno zvono u 19:00
sati i pogled prvi naš - šetnja parkom,
ah, i taj osmijeh, tvoj nježni plač...
Narukvica na mojoj ruci i davno prošla
ponoć - možda neki novi susret...

I nek mi netko kaže da trebam ostati kući ja
prerezao bih mu glavu mačem - u svakome
gradu, daleko odavde, postoje oči
za mene, pune nade...
U svakome gradu postojim ja...


Djevojci iz udaljenog grada

Iako nisam kršćanin, ta mi je
u glavi crkva bijela - kraj
koje sreli smo se nas dvoje...
mrzim gradove koji nemaju rijeku
čak iako je tamo more, ali si
ipak pronašla nam parkove -
tamne parkove za ispijanje kupinovog
vina - i mrzim ulice pune ljudi, al
ipak kad me tamo vodiš vidim
samo tebe tada...

Mrzim i sebe, al ti to ne radiš -
nešto čudno je u tebi, drukčijoj od svih
Dječiji osmijeh i lice odrasle dame
kada hodaš pored mene...
Zaboravih ime tom osjećaju -
Ljubav li je, ili kako - ti mi reci...

28.08.2007. u 10:17 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

samo stihovi...samo bol...samo SMRT...

Ja sam Krik zaleđenog vulkana,
Erupcija bučne Tišine, carstvo
Ničega i kralj Praznine.